Za par sati će biti mjesec dana odkako sam u vezi. Lijepo mi je.
-Tu ženu koju vi zovete majkom ja nikad zagrlila nisam. Osjećaj kad joj kažeš "Volim te" ja ne pamtim, ne sjećam ga se. Ne znam jesam li to ikad uradila. Sve što joj je bitno kod mene jesu moje petice, koje po večerašnjoj priči ništa ne vrijede jer sam bezobrazna. Obično bi trebalo da se kćerka i mama slažu, kod mene to nije tako. Žao mi je što nemam takav oslonac pored sebe, što nemam osobu koja će poslije svake moje greške stati hrabro iza mene i tjerati me da kroz život idem dalje. Što nemam osobu kojoj ću reći svoje probleme, svoje tajne, svoje prve ljubavi, prve strahove, i na kraju moje želje. Više je to "mama na papiru". Ona mene voli na neki čudan način, hoće najbolje za mene da me zaštiti, ali bojim se da to radi na pogrešan način. Teško mi je kad drugarice pričaju kako im je mama ovo, mama ono, a ja u sebi samo pomislim "Eh, kad bi meni mama to dopustila". Ona je žena koja od troje djece koje je rodila proklinje samo prvu kćer. I uzalud sav trud i sve kad ne ide. Nema razumijevanja, emocija. Možda sam od te ljubavi otupjela na sve poraze u životu, možda zbog toga svi mi malo znače, možda se zato uvijek pravim da mi je svejedno i samo histerišem. Previše sam nervozna često. Ne mogu da se oduprem nepravdi. Ali, šta je još na ovom svijetu pravedno?  Možda je to sve košmar, a možda i život. Možda će nakad biti bolje, sve ostaje na ovom "možda". I suze i smijeh za dušu su lijek oduvijek..

U vezi sam sa N. od 22.4. :D
i super nam je, mada se pravo čudno osjećam, al' hajd haha.

Onda sam legla na krevet, stavila ruke iznad glave i sklopila oči. Kroz prozor su ulazile sunčeve zrake i grijale me, grijale i maleno dijete u meni, a ja sam se osjećala onako kako sam obično ćutila samo u snima. Istinska radost je preplavila cijelo moje biće... Nisam se više osjećala iskorijenjenom nego kao da posjedujem bezbroj korijena od kojih se neki pružaju prema prošlosti, neki crpe božanske sokove sadašnjosti, treći projiciraju budućnost jednako radosnu kao ovaj trenutak. Nisam više bila od ulomaka, bila sam cijela, našla sam se na granici iza koje sam ostavila svoje nemire, nesanice, opasnosti, maštanja, svoje raspolovljeno ja. Pa mi se činilo da bih se mogla vinuti u svemir, letjeti poput ptice...

Čini mi se, mogu sve. Sa njim. :)

A ja bih da se stisnem pored nekoga kad kiša lije.
Da ponovo ljubim i drhtim.
Da živim u njegovom pogledu.
Sve bih opet, i opet.

Da kad ga ne vidim, da tonem od tuge.
Da mi neko stvarno fali.
Da otopi led oko ravnodušnog srca.
I u Sarajevu je još hladno.
Reže zima ujutru, šiba.
Sve dok ne sretneš nekog sexy frajera i ne okrene se za tobom :))

Dođi brže..

“ Ja sam ispunjena žena...
Nemam mnogo, ali ono što imam, čini me sretnom...
A ono što nemam, imaću... Jedan je život...

Nemam kada da odustanem i plačem...
Plakaću sutra, prekosutra kad ugrabim tren za to...

Tek da mi dušu ne okuje led.. „

On, naravno, nije mrtav ni u kojem smislu, ali mi je dalek… A ja provodim dane i noći i mjesece i skoro godinu okupirana mislima kako bi mi bilo kad bi bio tu…I nisam svjesna  ničega osim bola tako snažnog, a zapravo nemam pravu predodžbu zašto ga tako snažno osjećam... Nemam namjeru da se dovoljno distanciram od samog središta tog bola, da se uhvatim u borbu sa onim što je do njega dovelo.

Sad mi ni ne moraš govoriti šta je normalno, sad znam - to je ono što nije kao ja.

Idi i sve probaj, samo jedan život imaaaaaaaaš...

Slutim, sve zaboravljaš, odlaziš i zauvijek me ostavljaaaaaaaaaaaaš.
Prijatelji su tu, da dijele s tobom i dobro i zlo.
Ja i Selma :)

My heart is always running, my heart is always running back to you..
Valjda znam i  čemu se nadaš srce moje?

Osjećam njegov miris.Još mirišem na njega :)
Drago mi je, sad zanemarujem daljinu :$
Miriše mi miriše, sve što volim na tebe..

Pri upoznavanju neke osobe ne možeš da znaš koliko će ti ta osoba uopšte značiti. Koliko ćeš vremena provoditi sa njom, i na kraju se zaljubiti. Zbog neborbe je izgubiti, a zbog ponosa i stida pristojno nositi svoj poraz. Na kraju misliš da je to sve tako i trebalo biti, i da ne trebaš žaliti. Ali tada lažeš sebe. Jer se takve osobe rijetko poznaju, i kao takve rijetke valjda i umiru.
Malo mi se njegova izdaja mota glavom. Pa dobro, nešto se već moralo desiti na našem grafikonu.

"To su dosadne romantične pjesme, patetika.Fuj! Fuj! Patetično! Emocije, i gluposti druge. Ma nemojte na to nasjedati. Umjetnost je sve ono što ne razumiješ, ne smije- pazi, ne smije pjesma biti tako jednostavna. Ona je sjela u voz, pa mu mahala, on je došao, zaljubio se u jednu, oženio se s drugom. Ne, kakve su to gluposti.. Ma to su idiotluci.Pjesme moraju biti nerazumljive, e to je umjetnost''. ♥